Nova faza života: Mama se doselila kod mene
U jednom trenutku, odlučila sam da moja mama zaslužuje bolje. Bez ikakvog planiranja, jednostavno sam je pozvala da dođe da živi sa mnom. Tako sam stajala pred vratima svog stana, dok je ona nosila jedan jedini kofer u kojem su se nalazile njene najomiljenije stvari. Između ostalog, tu su bile i tople hulahopke, papuče sa natpisom „Najbolja baka na svijetu“, koje su joj poklonili moji mališani, kao i spavaćica koju je rado nosila. Čak je ponijela i jastučnicu, iako nije bilo jasno zašto joj je to bilo potrebno. Možda je to bila samo njena potreba za nečim poznatim, nečim što joj može donijeti osjećaj sigurnosti u ovom novom okruženju.
Tri nedjelje su prošle otkako je mama sa mnom, a čini se kao da se ponovo vratila u svoje djetinjstvo. Ona je mala, sitna žena sa snježno bijelom punđom, koja sada lagano šeta po stanu u svojim toplim papučama. Svaki put kada stane na prag, pažljivo podiže nogu kako bi prešla neku nevidljivu prepreku. Njena nazočnost u stanu donijela je osjećaj topline i doma, a njen osmijeh upućen psu odražava bezbrižnost i radost, kao da je svaki dan nova pustolovina. Priča mi o nevidljivim ljudima koje stalno sreće, a njene priče su ispunjene maštom i radoznalošću, što me podsjeća na djetinjstvo kada mi je pričala bajke pred spavanje. U tim trenucima, činilo se kao da ništa drugo nije važno osim njene priče i našeg zajedničkog vremena.
Gledajući je, shvatam koliko je ranjiva. Mama se predala toku života, prepustila se trenutku i zaboravila na svoje prethodne odgovornosti. Po prvi put, njen život je u mojim rukama, a njena sreća zavisi od mene. Osjećam veliku odgovornost, ali i radost. Najsretnija je kada sam kod kuće. Kada se vratim s posla, njen uzdah olakšanja mi govori više od riječi. Trudim se da ne ostajem dugo vani, jer naš zajednički život postaje sve važniji. U trenucima kada zajedno pijemo čaj i razgovaramo, osjećam se kao da se ponovo povezujem s njom na način koji nije bio moguć u zadnjim godinama njenog samostalnog života.
Svaki dan u kuhinji ponovo pripremam supu za ručak, kao što sam to radila kada sam bila dijete. Na stolu se ponovo pojavila tacna sa kolačima, a miris domaće hrane ispunjava naš dom. Osećam kako se vraćam u prošlost, ali ovaj put sa drugačijim značajem. U početku, osjećanje koje me obuzimalo bilo je strah. Mama je, nakon smrti mog oca, željela biti samostalna. Razumjela sam njenu potrebu, jer je konačno u osamdesetoj godini života mogla živjeti onako kako je ona to želela. Ali, situacija se naglo promijenila kada je virus napao njeno tijelo i um. Dva mjeseca borbe protiv bolesti ostavila su ožiljke koji se ne mogu lako zaboraviti, a svaka nova situacija izaziva sjećanje na te teške trenutke.
Sada, umjesto straha, osjećam duboko sažaljenje prema toj krhkoj osobi koja je nekada bila tako snažna. Često se sjećam trenutaka kada je moja mama bila stub podrške u našem domu. Iako fizički slaba, njena duša je još uvijek prisutna, ispunjena ljubavlju i nježnošću. Svaki dan se trudim da učinim njen život ljepšim. U ovom trenutku, ne razmišljam o tome šta će se dogoditi sutra, već se fokusiram na to da je učinim sretnom. Želim da uživa u toplini mog doma i da se osjeća voljeno, bez obzira na sve prepreke koje su pred nama. Često razmišljam o tome koliko je važna podrška obitelji, posebno u starijoj dobi, i trudim se da je neizostavno podsjećam na to koliko je voljena.
U ovom novom poglavlju svog života, sa mamom koja ima 83 godine, osjećam zahvalnost. Bog mi je dao priliku da joj pružim ljubav i podršku u ovom periodu njenog života. Svaka sitnica koju učinim za nju vraća mi se kroz osmijeh na njenom licu. Provedene zajedničke minute, bilo da se radi o gledanju omiljenih televizijskih serija ili zajedničkom kuhanju, postale su dragocjene uspomene. Shvatila sam da su male stvari koje radim za nju zaista važne, jer su to trenuci koji grade naš odnos. Mama, hvala ti što si ovdje sa mnom. Molim te, ostani što duže, jer svaki trenutak proveden s tobom je neprocjenjiv. Ova nova faza života za nas oboje predstavlja izazove, ali i prilike za jačanje veze koja se vremenom nije mogla izgubiti.
