Tema današnjeg članka govori o ljudima koji znaju nositi masku dobrote, a iza nje skrivati sebičnost, laži i spremnost da izdaju čim im to postane korisno. Mnogi tek nakon velikog razočaranja shvate koliko je važno prepoznati osobu na koju se ne mogu osloniti, bez obzira koliko na početku djelovala blisko i iskreno.
Postoje izdaje koje čovjek ne zaboravi cijelog života. Ne zato što nas je neko samo povrijedio, nego zato što smo toj osobi vjerovali svim srcem. Najteži trenutak nije uvijek sam čin izdaje, nego spoznaja da je neko kome ste otvorili dušu cijelo vrijeme nosio drugo lice.
Ljudi često zamišljaju da se loša osoba lako prepoznaje. Misle da će izdajnici biti hladni, grubi ili otvoreno zlonamjerni. Međutim, stvarnost je potpuno drugačija. Vrlo često upravo oni koji kasnije nanesu najveću bol u početku djeluju najtoplije. Znaju kako da ostave dobar utisak, kako da govore lijepe riječi i kako da se predstave kao osobe kojima možete vjerovati.
Takvi ljudi djeluju pažljivo i brižno dok odnos ne počne tražiti nešto ozbiljnije — odgovornost, iskrenost i lojalnost. Tada njihova prava priroda polako izlazi na površinu.
Jedan od prvih znakova da se radi o nepouzdanoj osobi jeste stalna potreba za sitnim lažima. Takvi ljudi često mijenjaju priče, zaboravljaju šta su rekli ili vas pokušavaju uvjeriti da ste nešto pogrešno razumjeli. Isprva djeluje bezazleno, ali vremenom čovjek počne sumnjati u vlastiti razum.
Danas govore jedno, sutra drugo, a kada ih suočite s istinom, odmah pronalaze nova objašnjenja. Upravo te male laži često su najveći znak upozorenja. Ako neko nema problem lagati oko sitnica, mnogo lakše će lagati kada situacija postane ozbiljna.
Povjerenje se ne ruši odjednom. Ono polako nestaje svaki put kada osjetite da ne možete biti sigurni da li je ono što slušate istina.
Druga važna osobina nepouzdanih ljudi jeste nedostatak stvarne empatije. Oni možda znaju izgovoriti prave riječi i djelovati brižno kada im to odgovara, ali u ključnim trenucima pokažu hladnoću. Njima je teško razumjeti tuđu bol jer su uglavnom fokusirani samo na sebe i vlastite potrebe.
Takvi ljudi često druge posmatraju kroz korist. Dok im neko pruža pažnju, podršku ili neku vrstu koristi, odnos funkcioniše. Ali čim više ne dobijaju ono što žele, njihovo ponašanje se naglo mijenja.
Zato mnogi poslije izdaje shvate bolnu istinu — nisu bili voljeni zbog onoga što jesu, nego zbog onoga što su pružali.
Sebičnost je još jedan obrazac koji se često krije iza izdaje. Postoje osobe kojima se sve mora vrtjeti oko njih. Ako su oni loše raspoloženi, svi moraju paziti kako se ponašaju. Ako imaju problem, očekuju da ih svi razumiju. Ali kada vi prolazite kroz težak period, brzo izgube strpljenje.
Na početku vas mogu idealizovati i govoriti da ste posebni. Međutim, čim prestanete ispunjavati njihova očekivanja, dolazi distanca, hladnoća i omalovažavanje.
Takvi ljudi često ne vole druge iskreno. Oni vole osjećaj moći, pažnje i koristi koju dobijaju iz odnosa. Kada taj osjećaj nestane, nestaje i njihova lojalnost.
Još jedna osobina koja otkriva nepouzdanu osobu jeste nesposobnost da prizna grešku. Pouzdani ljudi mogu pogriješiti, ali će imati hrabrosti da to priznaju. Nepouzdani ljudi gotovo nikada ne prihvataju odgovornost.
Umjesto iskrenog izvinjenja, oni će pokušati promijeniti temu, umanjiti problem ili vas uvjeriti da pretjerujete. Često prebacuju krivicu na druge i ponašaju se kao žrtve čak i kada su oni povrijedili nekoga.
Vremenom se pored takve osobe počnete osjećati iscrpljeno jer stalno morate dokazivati ono što je očigledno.
Posebno opasni postaju ljudi koji vas uvjere da ste vi krivi za njihovo loše ponašanje. Nakon svađe ili izdaje često ćete čuti rečenice poput: „Ti si me natjerao na to“ ili „Previše si osjetljiv.“ Na taj način osoba koja je povrijeđena počinje sumnjati u sebe.
To je veoma iscrpljujuće za psihu.
Manipulacija često ne dolazi kroz viku i otvorene prijetnje. Nekada dolazi tiho, kroz osjećaj krivice i stalno preispitivanje vlastitih reakcija.
Važan znak nepouzdanosti vidi se i onda kada prolazite kroz težak period. Dok je sve lijepo i zabavno, mnogi će biti uz vas. Ali pravi karakter čovjeka pokazuje se u trenucima kada vam je potrebna podrška.
Nepouzdani ljudi tada često nestaju. Odjednom su zauzeti, umorni ili „ne znaju šta da kažu“. Takve osobe vole odnose iz kojih nešto dobijaju, ali se povlače kada treba pružiti podršku drugome.
Zato je važno zapitati se: ko je ostao uz vas kada vam je bilo najteže?
Lojalnost se ne dokazuje lijepim riječima, nego prisustvom onda kada život postane težak.
Još jedan obrazac koji mnogo govori o čovjeku jeste način na koji govori o drugima. Ako neko stalno ogovara ljude, ismijava njihove slabosti i iznosi tuđe tajne, velika je vjerovatnoća da će isto jednog dana uraditi i vama.
Takvi ljudi često uživaju u osjećaju moći koji dobijaju kroz informacije i tračeve. Pred vama pričaju o drugima, a sutra će pred drugima pričati o vama.
Karakter se često najbolje vidi u sitnicama — u načinu na koji neko govori o ljudima koji nisu prisutni, u odnosu prema slabijima i u ponašanju kada nema koristi od određenog odnosa.
Postoje i osobe koje imaju dva potpuno različita lica. Pred drugima djeluju šarmantno i pažljivo, dok su nasamo hladni i grubi. Važno im je kako ih društvo vidi, a ne kakvi zaista jesu.
Zbog toga mnogima bude teško povjerovati kada neko kaže da ga je takva osoba povrijedila. Ljudi vide samo masku koju ona pokazuje svijetu.
Ali postoji nešto što rijetko laže — unutrašnji osjećaj nemira.
Ponekad čovjek nema konkretan dokaz da nešto nije u redu, ali pored određene osobe stalno osjeća napetost. Pazi šta govori, analizira svaku riječ i osjeća umor nakon susreta.
Takav osjećaj ne treba ignorisati.
Mir je često najbolji pokazatelj da li je neki odnos zdrav ili opasan za naše emocije. Ljudi koji su iskreni i dobronamjerni ne ostavljaju iza sebe stalni osjećaj straha, pritiska i nesigurnosti.
Zato je važno ne vjerovati samo riječima. Lijepe priče može ispričati svako. Pravi karakter vidi se kroz postupke, dosljednost i način na koji neko ostaje uz vas onda kada više nema nikakvu korist od toga
